Kodiranje artikala u skladištu

U skladišnim instalacijama kodiranje artikala omogućuje učinkovitu organizaciju zaliha, što se pozitivno odražava na sve operacije koje se odvijaju u skladištu. Stoga svaki proizvod treba identificirati prilikom primitka. 

Proces kodiranja artikla sastoji se od izričite identifikacije robe kodom ili znakom. Taj kod povezan je s oznakom pričvršćenom na proizvod kojoj se može pristupiti elektronički. U logistici su najstandardnije oznake crtični kodovi i RFID oznake.

U ovom ćemo se članku pozabaviti kodifikacijom i prednostima ispravnog identificiranja svih proizvoda u skladištu. Također ćemo navesti opremu i kriterije povezane s kodiranjem, s posebnim naglaskom na WMS-ove.

Što je kodiranje artikala u instalaciji za skladištenje?

Kodiranje znači dodjeljivanje koda proizvodu. Taj kod omogućuje nam da vidimo neke od glavnih karakteristika artikla: njegov SKU, sastojke, razinu opasnosti, datum dolaska u skladište, pakiranje i datum isteka, među ostalim podacima. 

Cilj kodiranja jest identificirati robu na jedinstven način (ne mogu postojati dva proizvoda s istim kodom). Sustavi upravljanja skladištem (WMS-ovi) igraju ključnu ulogu u ovom procesu. WMS je ono što generira kod za svaki artikl, dodjeljuje lokacije proizvodima u instalaciji i prati različite faze kroz koje roba prolazi (drugim riječima, kontrolira njihovu sljedivost).

Današnji trendovi kao što su superbrze isporuke i skladištenje malih proizvoda učinili su skladišne procese složenijima. Stoga je uspostavljanje sveobuhvatne kontrole artikala i registriranje svih njihovih kretanja ključno za točnu analizu i optimizaciju tokova robe. Zahvaljujući kodiranju i pomoći WMS-a, operateri mogu locirati i otpremiti proizvode brže i s manje pogrešaka.

Prednosti kodiranja i označivanja proizvoda

Kodiranje je iznimno korisno u svim karikama opskrbnog lanca, od proizvođača do krajnjeg potrošača. Ono pomaže proizvođačima da saznaju stanje svojih zaliha te brzo pronađu i pošalju robu. Potrošači, sa svoje strane, imaju koristi od dobrih logističkih praksi koje tvrtke primjenjuju. One osiguravaju da su proizvodi na zalihama kada kupci krenu kupovati i da će svoje narudžbe putem interneta primiti odmah i bez pogreške.

Dakle, kodiranje artikala i osiguravanje njihove odgovarajuće identifikacije daje dolje navedene prednosti.

• Brzi prijem robe: ako su svi proizvodi koji stignu u instalaciju označeni, mogu se brže identificirati. U trenutku kada radiofrekvencijski terminal pročita njegovu etiketu, artikl se automatski bilježi u sustav.
• Sljedivost: uz sve identificirane proizvode, lako je pratiti različite faze kroz koje roba prolazi. 
• Kontrola zaliha u stvarnom vremenu: u svakom trenutku moguće je znati točan broj SKU-ova u skladištu.
• Detaljnije poznavanje poslovanja: što više podataka imate, lakše ćete donositi odluke o tome kako fino prilagoditi operacije i predvidjeti nove zahtjeve kupaca. Kodiranje omogućuje analizu niza varijabli, od količine i datuma kada je svaki proizvod prodan do prostora potrebnog za njegovo skladištenje u instalaciji.
• Učinkovita priprema narudžbi: komisioniranje je skladišna operacija koja zahtijeva dodatno vrijeme i resurse. Kontrola i identificiranje svih artikala osigurava brzinu budući da WMS zna točnu lokaciju svih SKU-ova i operaterima daje posebne naredbe kako ih locirati.
• Procesi bez pogrešaka: kodiranjem robe sprječavaju se odstupanja i pogreške u svim vrstama operacija, što rezultira poboljšanom logističkom uslugom, povećanjem zadovoljstva kupaca i značajnim uštedama. 

Metode i standardi kodiranja artikala

Ovisno o simbolima koji se koriste, postoje različiti načini kodiranja robe u skladištu. Tvrtke biraju sustav koji im najviše odgovara. Najčešći su:

• numeričko kodiranje: koriste se samo brojevi (bez slova ili znakova).
• abecedno kodiranje: sastoji se isključivo od slova.
• alfanumeričko kodiranje: kod je kombinacija slova, brojeva i znakova.

Ako tvrtka odluči implementirati vlastiti sustav kodiranja, on bi trebao biti jednostavan za upotrebu svim uključenim zaposlenicima. Kodovi trebaju biti kratki i uvijek iste duljine kako bi bili jednostavni za čitanje i pisanje.

Nakon odabira vrste kodiranja, sljedeći je korak označivanje robe. Ovdje na scenu stupa crtični kod, najuniverzalniji način predstavljanja koda u skladištu. Laserski skener zadužen je za čitanje crtica i njihovo pretvaranje u njihov alfanumerički ekvivalent, što ovaj sustav čini brzim i preciznim. 

Iako postoje modernije alternative, kao što su QR kodovi i RFID oznake, teško je nadmašiti jednostavnost i učinkovitost crtičnih kodova. Otuda njihova sveprisutnost u logističkom sektoru. Povrh toga, crtični kodovi mogu se koristiti unutar i izvan tvrtke. Međutim, za upotrebu izvan tvrtke, među različitim poduzećima, potrebno je usvojiti niz normi i standarda.

GS1 (ranije poznat kao Međunarodna udruga za numeriranje artikala) razvio je sustav kodiranja koji jamči jedinstvenu identifikaciju proizvoda na međunarodnoj razini.

Pogledajmo najtipičnije kodove koje je uspostavila ova udruga:

• EAN-13: uglavnom služi za identifikaciju artikala izloženih na prodajnim mjestima. Tako je nazvan jer uključuje 13 numeričkih znamenki podijeljenih u četiri kategorije: zemlju podrijetla, proizvođača proizvoda, kod proizvoda i kontrolni broj. Kod proizvođača daje nadležno tijelo svake države. Crtični kodovi formata UPC-A tradicionalno se koriste u SAD-u, dok se crtični kodovi formata EAN-13 koriste u ostatku svijeta, prema Međunarodnoj mreži crtičnih kodova. Danas većina trgovina diljem svijeta prihvaća crtične kodove u oba formata. Unatoč tome, možda postoje neki stariji sustavi koji prihvaćaju samo jedan ili drugi format. To znači da ako se vaš proizvod prodaje u SAD-u, crtični kodovi UPC-A formata su najbolji za vas. Međutim, ako je vaš proizvod međunarodni ili se prodaje u nekoj drugoj zemlji osim SAD-a, crtični kod EAN-13 je najbolji za vas.
• EAN-128 ili GS1-128: stvoreni u svrhu pružanja informacija koje nadopunjuju EAN-13 (na primjer, težina proizvoda, datum proizvodnje, datum isteka, serija, broj serije, konačno odredište itd.). To je temeljni kod i u sektoru logistike.
• Serijski kod kontejnera za otpremu (engl. Serial Shipping Container Code, SSCC): implementiran za rukovanje narudžbama i njihovo praćenje. Ovaj je kod posebno koristan za osiguranje učinkovite isporuke.

ERP-ovi i WMS-ovi: softver za kodiranje robe

Jedini način za točno kodiranje stavki u skladištu je upotreba softvera: u osnovi, ERP-ova i WMS-ova.

ERP svakom artiklu u katalogu tvrtke potpuno automatski dodjeljuje kod. Kod mora poštovati vrstu kodiranja koju primjenjuje tvrtka (UPC-A, EAN-13, EAN-128, RFID oznake, itd.). 

Što se tiče WMS-a (na primjer, Mecaluxov Easy WMS), on također može generirati kodove. Ilustracije radi, to se može učiniti za artikle koji su stigli u skladište bez kodiranja i za nove proizvode nastale u instalaciji, kao što su kompleti. U tim slučajevima operateri moraju identificirati svaki artikl jedan po jedan i sve ih ručno unijeti u sustav (naznačujući njihova obilježja kako bi ih WMS mogao prepoznati i kreirati odgovarajuće kodove).

Skeniranjem koda radnici dolaze do svih podataka o predmetu (težina, obujam, mjere opreza pri skladištenju i promet).

ERP je opremljen masterima (matičnim podacima), odnosno bazama podataka sa svim pravilima i podacima potrebnim za obavljanje poslovne aktivnosti (između ostalih, prijevozničke agencije, dobavljači i, naravno, matični podaci artikla). Matični podaci artikla su ono što je najrelevantnije u logistici i posebno kodiranju jer uključuju sve podatke o robi.

WMS apsorbira sve matične podatke o artiklima kako bi adekvatno upravljao proizvodima u skladištu. Načini na koje se provode različiti procesi ovisit će o obilježjima proizvoda. Pri komisioniranju, na primjer, potrebno je poznavati obujam artikla kako bi se odredile kutije i pakiranja koja će se koristiti.

Veza između ERP-a i WMS-a mora biti kontinuirana i dvosmjerna; sa svim informacijama iz koda i matičnih podataka artikla, WMS može organizirati proizvode u skladištu prema kriterijima kao što su njihova priroda, obujam, težina, status, pakiranje i atributi (rok trajanja, kvaliteta, boja itd.).

WMS bi trebao biti dizajniran za osmišljavanje strategije raspoređivanja robe na temelju preferencija i potreba tvrtke. Pravilna raspodjela proizvoda u postrojenju pozitivno će utjecati na sve aktivnosti koje se u njemu odvijaju, prije svega na pripremu narudžbi.

Kodiranje: red i kontrola

Krajnji cilj procesa kodiranja je olakšati lociranje robe u skladištu i osigurati potpunu sljedivost. Kodiranje je sinonim za organizaciju i kontrolu. Identificiranje svih artikala pridonosi mnogo učinkovitijem upravljanju skladištenjem. Najočitija prednost je sljedivost: bilježenje svakog kretanja proizvoda duž opskrbnog lanca.

Nesumnjiva je važnost WMS-a, sustava sposobnog za kontrolu zaliha i svih kretanja izvršenih  u instalaciji u svrhu poznavanja zalihe proizvoda i lociranja robe. Da bi se to postiglo, ključna je koordinacija između ERP-a i WMS-a ( prvi upravlja glavnim artiklom s podacima o svakom proizvodu, dok drugi čita kod proizvoda i dodjeljuje robi mjesto u skladištu).

Tvrtke trebaju identificirati sve proizvode čim stignu na instalaciju kako bi ih pravilno rasporedile u skladu s njihovim obilježjima. WMS uključuje pravila za adekvatno raspoređivanje robe po skladištu. Ovaj sustav zna točnu lokaciju svakog artikla u stvarnom vremenu.

Svakako se obratite Mecaluxu ako želite svoje skladište opremiti WMS-om koji je spreman za kontrolu i optimizaciju svih procesa, precizno praćenje proizvoda, njihovo kodiranje i učinkovito upravljanje tokovima. Easy WMS je sustav koji se može jednostavno integrirati s bilo kojim ERP-om za koordinaciju svih ovih procesa, uključujući kodiranje artikala.