Što je cross-docking? Vrste i način na koji se izvodi
Cross-docking se odnosi na vrstu pripreme narudžbe pri kojoj se roba distribuira izravno korisniku bez prolaska kroz razdoblje prethodnog skladištenja. Nevažno je jesu li proizvodi sirovine, gotovi proizvodi ili komponente namijenjene tvornicama, fizičkim trgovinama ili krajnjim kupcima. Cross-docking može se prilagoditi bilo kojoj od ovih situacija.
Slijedeći cross-docking strategiju, roba ostaje u skladištu vrlo kratko vrijeme nakon primitka. Osim toga, roba se ne stavlja na vaše regale i stoga se proces komisioniranja preskače. Izraz potječe iz ovog alternativnog procesa jer operacija jednostavno zahtijeva prijelaz preko dokova.
Pogledajmo pobliže za što je ova logistička aktivnost dobra i koje su najčešće korištene vrste cross-docking strategije.
Kako funkcioniraju cross-docking operacije?
U tradicionalnom opskrbnom lancu skladište predstavlja ključnu kariku koja povezuje dobavljače (ponudu) s potrošačima (potražnjom). Taj tijek je diskontinuiran jer ponuda i potražnja nisu sinkronizirane, a skladište ima ulogu središnjeg čvorišta. Tamo se roba skladišti sve dok se ne ukaže potreba potražnje.
Međutim, napredak informacijskih sustava i softvera koji se primjenjuju u logistici doveo je do sve agilnijih i integriranijih opskrbnih lanaca. Upravo u tom kontekstu cross-docking dobiva popularnost budući da je preduvjet za njegov uspješan rad savršena koordinacija svih uključenih strana: dobavljača, skladištara, prijevoznika i krajnjih korisnika.
Čak i unutar samog skladišta potreban je snažan sustav upravljanja skladištem kao nezamjenjiv alat za učinkovit odgovor na zahtjeve cross-docking strategije.
Faze cross-docking strategije
Općenito govoreći, možemo zaključiti da su glavne faze cross-docking operacije sljedeće:
- programiranje distribucije po dobavljačima
- zaprimanje robe u skladište
- evidencija i pregled primljene robe u sklopu procesa kontrole kvalitete
- prepakiranje, objedinjavanje narudžbi (ako je potrebno) i otprema robe.
Vrste cross-docking strategije
Cross-docking aktivnosti mogu se provoditi s različitim jediničnim utovarima (palete, kutije, setovi itd.). Postoje različiti načini organiziranja različitih vrsta cross-docking operacija, ali uzimajući u obzir korake potrebne za to, posebno bismo istaknuli sljedeće:
1. Cross-docking prije raspodjele
Predraspodjela predstavlja najosnovniji cross-docking model. Pri ovom načinu rada dobavljač je već pripremio i organizirao jedinične količine uzimajući u obzir konačnu potražnju. Stoga se cross-docking operacija „svodi” na prijem robe i otpremu bez daljnjeg angažmana skladišnih radnika.
2. Konsolidirani cross-docking
U konsolidiranoj cross-docking shemi, robu se mora obraditi kako bi se prilagodila zahtjevima krajnjeg kupca. Zatim se pristigli jedinični tereti premještaju u zonu cross-dockinga ili pakiranja gdje se ispituju i prilagođavaju traženim narudžbama.
To može uključivati slaganje paleta od manjih jediničnih tovara ili obratno: dijeljenje robe u pojedinačne pakete ili komplete proizvoda.
3. Hibridni cross-docking
Riječ je o složenijoj vrsti cross-dockinga koja uključuje pripremu narudžbi u zoni pakiranja tako da se dio robe preuzima iz zaprimljenih kamionskih tereta, a dolazi iz zaliha koje su već uskladištene u objektu. U tim se slučajevima primljena roba može premjestiti u prostor za privremeno skladištenje umjesto izravne primjene cross-docking strategije.
To je fleksibilniji tip cross-dockinga koji omogućuje rješavanje većeg broja situacija, ali također zahtijeva učinkovitu koordinaciju svih zadataka povezanih s ovom operacijom.
Cross-docking nije nov koncept, ali ga mnoge tvrtke koriste kako bi zadovoljile potrebe svog višekanalnog opskrbnog lanca. U svakom slučaju, prije nego što ga uvrstite među svoje strategije komisioniranja, važno je upoznati se s prednostima i nedostacima cross-dockinga te sa situacijama u kojima se pokazao kao uspješna poslovna taktika. Tek tada ćete moći procijeniti prikladnost ove prakse u vašoj tvrtki.